Egalitarista: Značenje i analiza
Značenje reči “egalitarista”
Pojam označava osobu koja veruje u jednakost među ljudima. Ne misli se tu samo na jednakost u očima zakona, već i na ravnopravnost u pravima, mogućnostima i društvenom položaju. Ova osoba smatra da niko ne bi trebalo da bude privilegovan zbog porekla, bogatstva, pola, vere ili boje kože.
Važno je naglasiti razliku između termina:
- Egalitarizam je ideologija ili stav koji zagovara jednakost.
- Egalitarnost je osobina društva, institucije ili pojedinca koji deluje po tim principima.
- Egalitarista je pojedinac koji te vrednosti zastupa i primenjuje u životu ili radu.
U suštini, ovaj pojam opisuje nekoga ko se zalaže za pravedniji svet u kojem svi imaju jednake šanse, bez obzira na okolnosti u kojima su rođeni.
Poreklo i etimologija
Reč potiče iz francuskog jezika, od izraza égalitaire, koji znači “ravnopravan” ili “jednak”. Koren tog izraza je latinska reč aequalis, što znači “jednak”.
U širu upotrebu termin je ušao u 18. veku, naročito tokom Francuske revolucije, kada su se ideje slobode, bratstva i jednakosti širile širom Evrope. U to vreme, društvo se borilo protiv aristokratije i privilegovanih slojeva, pa su se jake ideje o jednakosti brzo proširile i dobile političku težinu.
Danas se ovaj pojam koristi u mnogim jezicima, uglavnom u filozofskim, političkim i društvenim kontekstima.
Upotreba u savremenom jeziku
Ova reč se često koristi kada se govori o društvenim pitanjima i ideološkim stavovima. Najčešće se pojavljuje u kontekstima gde se raspravlja o:
- ljudskim pravima,
- obrazovnim i ekonomskim razlikama,
- diskriminaciji i borbi protiv nejednakosti.
Na primer:
- „On je poznat kao zagovornik jednakih prava za sve i često nastupa kao egalitarista u javnim debatama.“
- „Njeni tekstovi promovišu društvo zasnovano na ravnopravnosti i poštovanju svakog pojedinca.“
U medijima i akademskim radovima koristi se za opisivanje osoba koje se aktivno bore protiv društvenih nepravdi i nejednakosti. U svakodnevnom govoru se ne pojavljuje često, ali je prisutan u ozbiljnijim raspravama o politici i društvenim temama.
Sinonimi i srodni pojmovi
Iako nema mnogo direktnih sinonima, postoje izrazi i pojmovi koji se značenjski preklapaju, bar u određenim kontekstima:
- borac za ljudska prava
- pristalica socijalne jednakosti
- humanista
- pravednik (u širem značenju)
- aktivista za ravnopravnost
Važno je napomenuti da nisu svi borci za pravdu nužno sledbenici ove ideje u celini. Na primer, socijalista se može zalagati za jednakost u imovinskom smislu, ali ne nužno i u svakom drugom aspektu života. Takođe, humanista može verovati u dostojanstvo svakog čoveka, ali to ne znači da podržava potpuno uklanjanje društvenih razlika.
Suprotni pojmovi (antonimi)
Da bismo razumeli šta neko nije, korisno je pogledati šta mu je suprotno. U ovom slučaju, antonimi su osobe koje veruju da nejednakost među ljudima jeste prirodna, opravdana ili čak poželjna. Oni mogu smatrati da pojedinci ili grupe treba da imaju više prava, moći ili privilegija zbog svojih osobina, porekla ili položaja.
Najčešće suprotne reči i pojmovi su:
- Elitista – neko ko veruje da elita treba da vodi društvo jer je obrazovanija, sposobnija ili pripada višem sloju.
- Aristokrata – predstavnik ili pristalica plemstva i nasleđenih privilegija.
- Autoritarista – osoba koja podržava hijerarhiju i čvrstu kontrolu, često ne mareći za jednakost.
- Socijaldarvinista – neko ko smatra da „opstaju najbolji“, pa su razlike među ljudima prirodne i opravdane.
Suprotni pojmovi ne znače nužno da je neko loša osoba, ali ukazuju na drugačiji pogled na svet, posebno kada je reč o raspodeli prava, resursa i položaja u društvu.
Egalitarni stavovi u filozofiji i društvu
Ovaj pojam je duboko ukorenjen u filozofiji i društvenoj teoriji. U filozofiji se koristi za označavanje pogleda koji tvrdi da svi ljudi imaju jednaku moralnu vrednost i da bi društvo trebalo da to odražava.
U istoriji su postojali mislioci i pokreti koji su zastupali ovakve ideje. Na primer:
- Žan-Žak Ruso je verovao da društvene razlike kvare čoveka i da bi ljudi u prirodnom stanju bili ravnopravni.
- Džon Rolz, savremeni filozof, razvio je teoriju pravde koja polazi od toga da bi pravedno društvo nastalo kada bi svi, ne znajući svoj položaj, izabrali pravila koja štite najslabije.
U društvu, osobe koje se zalažu za ravnopravnost često su deo pokreta za:
- ljudska prava,
- rodnu jednakost,
- socijalnu pravdu,
- ukidanje diskriminacije po osnovu rase, vere, pola ili seksualne orijentacije.
Takve ideje su vidljive u obrazovnim reformama, zakonima protiv diskriminacije i političkim platformama koje promovišu jednakost šansi.
Zanimljivosti
Iako je zastupanje jednakosti plemenita ideja, u praksi često dolazi do izazova i kontradikcija. Evo nekoliko zanimljivih primera i pitanja koja otvaraju širu sliku:
- Nisu svi koji govore o ravnopravnosti dosledni u svojim delima. Neki koriste te ideje samo u političke svrhe.
- Postoji rasprava da li potpuna jednakost ugrožava ličnu slobodu – ako svi imaju isto, da li to znači da niko ne može da napreduje više od drugih?
- U nekim društvima, pokušaji da se uvede radikalna jednakost doveli su do novih oblika represije, gde je svako odstupanje bilo kažnjavano.
Zanimljivo je i to da se mnoge savremene tehnologije (poput interneta) posmatraju kao alati koji mogu doprineti većoj ravnopravnosti, ali u praksi često produbljuju postojeće razlike.
Zaključak
Osoba koja se zalaže za jednakost u pravima, prilikama i vrednovanju ljudi polazi od ideje da svi imaju jednaku ljudsku vrednost. Ovaj stav ima dugu filozofsku i političku tradiciju i nalazi primenu u mnogim oblastima savremenog društva.
Razumevanje ovog pojma pomaže u analizi savremenih društvenih debata, ali i u ličnom razmišljanju o tome kako želimo da izgleda svet u kojem živimo. Ravnoteža između jednakosti i slobode, kao i praktična primena ideja, ostaju otvorena pitanja o kojima vredi razmišljati.
Komentariši