Značenje reči: Kič

Kič: Poreklo, značenje, upotreba i primeri

Šta znači reč: Kič?

Reč kič označava nešto što deluje neukusno, prenaglašeno, površno ulešano ili lažno lepo, naročito u umetnosti, modi, uređenju prostora, muzici, filmu i svakodnevnom izražavanju. To je pojam koji se najčešće koristi kada želimo da opišemo delo, predmet ili stil koji pokušava da ostavi jak utisak, ali to čini na preteran, sladunjav, jeftin ili neautentičan način.

Drugim rečima, ovim izrazom se ne označava samo „ružna stvar“, već nešto što želi da izgleda lepo, uzvišeno, luksuzno ili dirljivo, a pri tome deluje izveštačeno. Upravo u tome leži njegova posebnost: on često nije namerno ružan, već pokušava da bude dopadljiv po svaku cenu.

U širem smislu, ovaj pojam može imati nekoliko nijansi značenja:

  1. U umetnosti – odnosi se na dela koja previše računaju na spoljašnji efekat, sentimentalnost, sjaj, dekoraciju ili lako dopadanje publici, a nemaju dublju umetničku vrednost.
  2. U svakodnevnom govoru – koristi se za odeću, ukrase, enterijer, poklone, reklame, pa čak i ponašanje, kada nešto deluje prenatrpano i bez mere.
  3. U prenesenom značenju – može označavati i način izražavanja koji je patetičan, sladunjav ili neiskren.
  4. U društvenom smislu – ponekad se ovim izrazom opisuje potreba da se spolja pokaže bogatstvo, glamur ili emocija, ali bez prave dubine i ukusa.

Važno je razumeti da je ovo i vrednosni sud. Kada neko kaže da je nešto takvo, on ne opisuje samo predmet, već i izražava svoj stav o njemu. Zato ista stvar nekome može biti lepa i zabavna, a nekome prenaglašena i bez mere.

Na primer, zlatni ramovi, previše šljokica, lažni mermer, prenapadne boje, preterano sentimentalne pesme ili suviše „ulepšane“ poruke često se navode kao primeri ove pojave. Međutim, granica nije uvek potpuno jasna, jer zavisi od kulture, vremena i ličnog ukusa.

Poreklo reči Kič

Poreklo ove reči vodi nas u nemački jezik, iz kojeg je izraz prešao u mnoge evropske jezike. Najčešće se povezuje sa nemačkom rečju Kitsch, koja je ušla u širu upotrebu u 19. veku, naročito u krugovima trgovaca umetninama, kritičara i ljudi koji su procenjivali estetsku vrednost slika i ukrasnih predmeta.

Smatra se da je nastala u nemačkom govornom području, verovatno u južnim delovima Nemačke ili u austrijskom kulturnom prostoru, gde se koristila za označavanje jeftine, brzinski napravljene umetnosti namenjene širokom tržištu. Takvi predmeti su često bili pravljeni da se lako prodaju, da na prvi pogled privuku pažnju i da kupcu ostave utisak lepote ili luksuza, iako nisu imali trajnu umetničku vrednost.

Lingvisti nisu potpuno saglasni oko najstarijeg korena te reči, ali postoje nekoliko tumačenja:

  1. Jedno tumačenje povezuje je sa nemačkim glagolima koji znače „mazati“, „zbrzati“ ili „sklapati nešto površno“.
  2. Drugo tumačenje upućuje na trgovinski i slikarski žargon, gde se izraz koristio za slike pravljene na brzinu, za tržište, bez originalnosti.
  3. Treće objašnjenje naglašava vezu sa predmetima koji su bili imitacija ukusa, odnosno pokušaj da se oponaša prava umetnost ili luksuz, ali na jeftin i uprošćen način.

U srpski jezik reč je došla posredstvom evropske kulturne i umetničke terminologije. Kao i mnoge druge reči iz oblasti estetike, književnosti i likovne kritike, ušla je najpre u obrazovaniji govor, a zatim i u širu svakodnevnu upotrebu. Danas je potpuno odomaćena i većina govornika je razume bez potrebe za dodatnim objašnjenjem.

Zanimljivo je da je prvobitno bila jače vezana za likovnu umetnost i dekoraciju, a kasnije je počela da se koristi mnogo šire. Tako danas možemo govoriti o:

  • kičastoj haljini,
  • kičastom stanu,
  • kičastoj muzici,
  • kičastoj reklami,
  • pa čak i o kičastom izražavanju emocija.

Dakle, izraz je tokom vremena proširio značenje. Od pojma iz umetničke kritike postao je reč svakodnevnog jezika kojom se ocenjuje stil, ukus i mera.

Upotreba reči Kič

Ovaj izraz se koristi onda kada želimo da označimo preterivanje u ukrašavanju, osećanjima, efektima ili spoljašnjem utisku. Može se javiti i kao imenica i u izvedenim oblicima, kao što su:

  • kičast
  • kičasto
  • kičastost
  • kičeraj (u razgovornom i nešto grubljem tonu)

Najčešće se upotrebljava u sledećim situacijama:

  1. Za opis predmeta i prostora
    Kada je nešto prenatrpano ukrasima, bojama, šarama, svetlucavim detaljima ili lažnim luksuzom, često se kaže da deluje neukusno i prenaglašeno.
  2. Za modu i spoljašnji izgled
    Ako je odeća prepuna šljokica, velikih ukrasa, jarkih boja i neskladnih detalja, ljudi je mogu opisati kao neumerenu i bez osećaja za sklad.
  3. Za umetnička dela
    U književnosti, muzici, filmu ili slikarstvu ovaj pojam označava dela koja više igraju na laku emociju i površni efekat nego na dubinu, meru i originalnost.
  4. Za govor i ponašanje
    Nekada se kaže da je nečije ponašanje takvo kada je prenaglašeno teatralno, neiskreno dirljivo ili previše namešteno.
  5. Za reklame i popularnu kulturu
    Reklame koje previše pritiskaju emocije, koriste sjaj, sentimentalnost i lažnu toplinu često se opisuju ovim terminom.

U praksi, ova reč se često koristi kao kritika ukusa. Zato je dobro biti pažljiv: kada nekome kažete da mu je nešto takvo, vi zapravo ne ocenjujete samo predmet, već i njegov estetski izbor.

Takođe je korisno uočiti da se nekada ovaj pojam koristi i ironično ili čak sa simpatijom. Na primer, neko može reći da voli „malo kiča“ za praznike, misleći na lampice, ukrase i veselu preteranost. U tom slučaju izraz nema sasvim strogo negativno značenje, već označava svesno uživanje u nečemu prenaglašenom.

Sinonimi i antonimi

Sinonimi

Potpuni sinonimi nisu uvek laki, jer ova reč ima posebno estetsko značenje. Ipak, po smislu joj mogu biti bliske sledeće reči i izrazi:

  1. Neukus
    Najbliži po značenju kada se želi naglasiti odsustvo mere i sklada.
  2. Prenaglašenost
    Dobar izraz kada je u prvom planu preterivanje u boji, obliku, ukrasima ili emociji.
  3. Izveštačenost
    Koristi se kada nešto deluje neprirodno, namešteno ili neiskreno.
  4. Šund
    Sličan pojam, ali se češće odnosi na kulturne sadržaje niske vrednosti, naročito u književnosti, muzici i medijima.
  5. Kićenost
    Ovaj izraz naglašava preteranu ukrašenost, ali ne nosi uvek potpuno isto značenje.
  6. Jeftina dopadljivost
    Nije jedna reč, ali veoma dobro objašnjava suštinu pojma.

Antonimi

  1. Ukus
    Suprotnost u najširem smislu: osećaj za meru, sklad i prikladnost.
  2. Elegancija
    Označava jednostavnost, meru i nenametljivu lepotu.
  3. Sklad
    Važan antonim, jer upućuje na usaglašenost svih elemenata.
  4. Odmerenost
    Suprotnost svakom preterivanju.
  5. Autentičnost
    Posebno važna suprotnost kada govorimo o umetnosti i izražavanju.
  6. Rafiniranost
    Ukazuje na prefinjen ukus i suptilnost, nasuprot gruboj i napadnoj dopadljivosti.

Primeri rečenica

  1. U dnevnoj sobi je bilo toliko zlatnih ukrasa, veštačkog cveća i svetlucavih detalja da je ceo prostor delovao kao čist KIČ.
  2. Njena haljina nije bila samo upadljiva, već i izrazito KIČASTA, jer je spajala šljokice, perje i jarke boje bez ikakvog sklada.
  3. Kritičar je napisao da film pati od preterane sentimentalnosti i da na nekoliko mesta klizi u KIČ.
  4. Mnogi praznični izlozi namerno igraju na granici između raskoši i KIČA, jer žele da privuku pažnju prolaznika.
  5. U toj pesmi nije mu smetala emocija, već KIČASTOST kojom je osećanje bilo prenaglašeno.
  6. Kada je video plastične statue, lažni mermer i trepćuća svetla, samo je rekao da je stan uređen sa previše KIČA.
  7. Neki ljudi beže od svega što je KIČASTO, dok drugi u takvoj estetici vide zabavu i vedrinu.
  8. Njegove čestitke su bile toliko pune srca, zlatnih slova i patetičnih poruka da su lako prelazile u KIČ.
  9. U pokušaju da ostavi utisak luksuza, restoran je zapao u pravi KIČERAJ, pa je delovao više napadno nego elegantno.
  10. Iako joj se inače ne dopada KIČ, za Novu godinu je volela lampice, šarene ukrase i malo namerne preteranosti.

Zanimljivosti

Ova reč je zanimljiva jer ne pripada samo jeziku, već i oblasti kulture, estetike i društvenih navika. Evo nekoliko zanimljivih napomena o njoj:

  1. Granica između lepog i neukusnog nije uvek ista
    Ono što je jednoj epohi ili kulturi bilo dopadljivo, drugoj može izgledati prenaglašeno. Ukus nije potpuno nepromenljiv.
  2. Pojam je često vezan za masovnu proizvodnju
    Kada su u 19. veku ukrasni predmeti i slike počeli da se proizvode za šire tržište, javila se i potreba da se razlikuje umetnost od jeftine imitacije umetnosti.
  3. Nekada se koristi i namerno
    U savremenoj modi, dizajnu i pop-kulturi ponekad se svesno koristi prenaglašena estetika. Tada se ne radi nužno o neznanju, već o igri sa ukusom i ironijom.
  4. Može imati i emotivnu vrednost
    Neki predmeti koji estetski deluju neumereno mogu vlasniku biti dragi zbog uspomene, porodične priče ili lične vezanosti. Zato estetska ocena i emotivna vrednost nisu isto.
  5. Često se meša sa šundom
    Iako su srodni, to nisu sasvim isti pojmovi. Šund se više odnosi na kulturnu i sadržajnu nisku vrednost, dok ovaj izraz jače naglašava estetsku prenaglašenost i lažnu dopadljivost.
  6. Postoji i pojam „camp“
    U nekim kulturnim analizama pravi se razlika između nečega što je neukusno bez svesti o tome i nečega što je prenaglašeno namerno, sa dozom ironije. To pokazuje koliko su pitanja ukusa složena.

Zaključak

Reč kič spada među one izraze koji naizgled deluju jednostavno, ali u sebi nose mnogo više od obične oznake za nešto „ružno“. Ona govori o ukusu, meri, autentičnosti, želji za utiskom i odnosu između spoljašnjeg sjaja i unutrašnje vrednosti.

Kada koristimo ovu reč, najčešće mislimo na ono što je prenaglašeno, izveštačeno i suviše upadljivo, a pri tome pokušava da se predstavi kao lepo, luksuzno ili dirljivo. Zbog toga je veoma prisutna ne samo u jeziku umetničke kritike, već i u svakodnevnom govoru.

Važno je, međutim, imati na umu da ovaj pojam često zavisi i od ličnog pogleda. Ono što nekome deluje kao neukus, drugome može biti simpatično, svečano ili zabavno. Upravo zato je ova reč zanimljiva: ona ne opisuje samo predmet, već i način na koji ljudi procenjuju lepotu i meru.