Poricanje: Poreklo, značenje, upotreba i primeri
Šta znači reč “poricanje”?
U najširem smislu, poricanje označava odbijanje da se prihvati ili prizna određena činjenica, tvrdnja ili realnost.
Ovo može imati različite nijanse značenja, zavisno od konteksta:
- U svakodnevnom govoru – radi se o jednostavnom negiranju nečega što je rečeno ili učinjeno.
Primer: Kada neko kaže „To se nije dogodilo!“, on vrši poricanje događaja. - U filozofiji i logici – odnosi se na formalno osporavanje ili negiranje tvrdnje. To je često suprotnost afirmaciji.
- U psihologiji – predstavlja mehanizam odbrane, gde pojedinac nesvesno odbija da prihvati stvarnost kako bi se zaštitio od stresa, straha ili tuge.
Primer: Osoba kojoj je dijagnostikovana ozbiljna bolest, a koja i dalje govori „Ja sam potpuno zdrav“, nalazi se u fazi poricanja. - U pravu – može se odnositi na odbacivanje optužbi ili osporavanje tuđih tvrdnji tokom postupka.
Kroz sve ove primere, suština ostaje ista – radi se o odbijanju priznanja istinitosti ili postojanja nečega.
Poreklo reči
Reč potiče iz staroslovenskog korena „rik-” (govoriti, izricati) uz prefiks „po-” i nastavak „-nje” koji označava proces ili čin. Dakle, prvobitno značenje bilo bi „postupak izricanja protiv” ili „odgovaranje odbijanjem”.
Tokom razvoja jezika, značenje se suzilo i dobilo današnju konotaciju negiranja ili odbacivanja.
U ranijim tekstovima, naročito iz srednjeg veka, srodne forme nalazimo u crkvenoslovenskom („порѣкти” – reći protiv nečega) i u starim pravnim dokumentima gde je poricanje bilo pravni termin za odbacivanje optužbe.
Evolucija značenja pratila je šire kulturne i društvene promene. U modernom jeziku, pored osnovnog značenja negacije, reč je dobila i specifično psihološko značenje kroz prevode zapadnoevropske literature o psihoanalizi.
Upotreba reči
Reč se koristi u različitim oblastima i situacijama:
- U svakodnevnom govoru – kada želimo da izrazimo da neko odbacuje tvrdnju ili ne priznaje nešto.
Primer: „Njegovo stalno poricanje sopstvenih grešaka otežava saradnju.“ - U naučnom diskursu – posebno u psihologiji i sociologiji, za označavanje mehanizma odbrane ili društvenog fenomena.
Primer: „Kolektivno poricanje klimatskih promena usporava globalne akcije.“ - U pravu – kao deo odbrane optuženog ili u svedočenjima.
Primer: „U zapisniku stoji njegovo izričito poricanje krivice.“ - U filozofiji i logici – za označavanje formalnog negiranja iskaza ili tvrdnje.
Primer: „Poricanje premise automatski menja zaključak.“
Sinonimi i antonimi
Sinonimi (sličnog značenja):
- negiranje
- osporavanje
- odbacivanje
- protivljenje
- nepriznavanje
- odbijanje
Antonimi (suprotnog značenja):
- priznavanje
- potvrđivanje
- prihvatanje
- saglašavanje
- afirmacija
Razlika između sinonima leži u nijansi: „osporavanje“ se češće koristi u argumentaciji, „odbijanje“ može biti šireg značenja (npr. odbijanje ponude), dok „negiranje“ gotovo potpuno poklapa značenje sa pojmom poricanja.
Primeri upotrebe
- Njegovo poricanje činjenica iz izveštaja izazvalo je dodatne sumnje.
- Psiholozi smatraju da je poricanje česta reakcija u kriznim situacijama.
- Ona je u potpunom poricanju sopstvenih osećanja.
- Tokom suđenja izneo je snažno poricanje svih optužbi.
- Njegova izjava je zapravo bila prikriveno poricanje krivice.
- Kod pacijenata u početnoj fazi bolesti često se javlja poricanje simptoma.
- U filozofskom smislu, poricanje je suprotnost potvrđivanju iskaza.
- Njegovo tiho, ali uporno poricanje unelo je pometnju u raspravu.
- U javnom govoru primetno je kolektivno poricanje ekoloških problema.
- Svako uporno poricanje stvarnosti vodi u izolaciju od istine.
Zanimljivosti
- U psihoanalizi, poricanje se smatra jednim od najranijih i najprimitivnijih mehanizama odbrane, često prisutnim i kod male dece.
- Termin se koristi i u političkom kontekstu – npr. „poricanje genocida“ je pojam koji ima i pravne posledice u nekim državama.
- Postoji pojam „realističnog poricanja“, gde osoba svesno odluči da ignoriše istinu radi sopstvene emotivne stabilnosti.
- U nekim jezicima, poput nemačkog (Verleugnung) i engleskog (denial), reč ima vrlo sličan dvostruki značaj – svakodnevni i psihološki.
Zaključak
Poricanje je složen pojam koji se javlja u svakodnevnom govoru, pravu, filozofiji i psihologiji. Iako u osnovi znači odbijanje da se prizna istina, njegove nijanse se protežu od običnog „nije tačno“ do dubokih psiholoških procesa samoodbrane. Razumevanje ove reči važno je jer nam pomaže da prepoznamo i sopstvene reakcije na neprijatne činjenice, ali i obrasce ponašanja drugih ljudi.
Komentariši