Premisa: Poreklo, značenje, upotreba i primeri
Šta znači reč: Premisa?
Premisa je polazna tvrdnja ili pretpostavka iz koje se dalje izvodi zaključak. Najčešće je srećeš u logici, filozofiji, raspravi, naučnom objašnjenju, ali i u svakodnevnom govoru kada neko kaže: „Hajde prvo da se dogovorimo od čega polazimo.“
U najjasnijem smislu, to je rečenica (ili skup rečenica) koju prihvatamo kao osnovu argumenta. Ako je osnova loša, klimav je i zaključak — zato je važnije proveriti polazne postavke nego samo „finalnu rečenicu“.
U logici se često govori o dve vrste:
- Glavna (velika) premisa – opštija tvrdnja (npr. pravilo).
- Sporedna (mala) premisa – konkretnija tvrdnja (npr. slučaj).
- Zaključak – ono što sledi ako su prethodne tvrdnje tačne i pravilno povezane.
Važno: premisa ne mora biti tačna u stvarnosti da bi argument bio logički „uredan“ — ali ako nije tačna, onda zaključak možda bude logički izveden, a ipak netačan u realnom svetu.
Poreklo reči: Premisa (istorija i etimologija)
Reč premisa potiče iz latinskog jezika. Latinski koren praemissa doslovno nosi ideju nečega „unapred postavljenog“ ili „prethodno izrečenog“. U starijoj logičkoj tradiciji, posebno u okvirima klasične filozofije, razmišljanje se zamišljalo kao strogo uređena gradnja: prvo postaviš temelj (polaznu tvrdnju), zatim dodaš još jednu povezanu tvrdnju, i tek onda dobiješ zaključak.
Takav način mišljenja je postao naročito važan u razvoju formalne logike. Kroz vekove, logika se učila kao veština pravilnog zaključivanja: kako prepoznati šta je zaista dato kao osnova, a šta je samo „ukras“ u rečenici. Zato se pojam premise ustalio kao termin koji označava ono što argument „nosi na leđima“.
Kasnije, kako se logika razvijala (od filozofske discipline do savremene analitičke logike, matematike, pa i informatike), termin je zadržao svoju suštinu: premisa je ulaz, zaključak je izlaz. Ista ideja prešla je i u retoriku, pravo, naučno pisanje: uvek postoji neka polazna postavka koju treba prepoznati i proveriti.
Zanimljivo je da je savremena upotreba proširila značenje i van stroge logike: danas se u književnosti i filmu „premisa“ često koristi za osnovnu ideju radnje — onu početnu zamisao na kojoj priča stoji.
Upotreba reči: Premisa (kako i kada se koristi)
Reč se koristi kada želiš da naglasiš osnovu razmišljanja ili tačku od koje se polazi. Najčešći konteksti su:
- Logika i argumentacija
- Kada se analizira rasprava: „Koje su polazne tvrdnje, a koji je zaključak?“
- Filozofija i teorija saznanja
- Kada se ispituje šta neko unapred pretpostavlja o svetu, čoveku, moralu, istini.
- Pravo i javne debate
- Kada se osporava temelj nečijeg stava: „Ne sporim zaključak, već polaznu postavku.“
- Naučno objašnjenje i metodologija
- Kada se jasno navode pretpostavke modela ili istraživanja.
- Književnost, film, marketing
- Kao „osnovna ideja“: kratka rečenica koja opisuje koncept priče ili projekta.
U govoru često pomaže da razgovor učiniš preciznijim. Umesto da se ljudi spore oko posledice, vratiš ih na početak: „Da li se slažemo oko polazne pretpostavke?“ To je praktično — jer mnogi sukobi nastaju zato što se ne primeti da dve strane polaze od različitih osnova.
Sinonimi i antonimi
Sinonimi (slična značenja)
- Pretpostavka – ono što se uzima kao tačno ili verovatno, često bez potpune provere.
- Polazna tvrdnja / polazna postavka – naglašava startnu tačku argumenta.
- Osnova – širi izraz, može biti i argumentativna i praktična osnova.
- Aksiom – u matematici i logici: tvrđenje koje se prihvata bez dokazivanja (strože i formalnije od premise).
- Postulat – slično aksiomu; „uslov“ koji se uzima kao početno pravilo u sistemu.
(Napomena: „aksiom“ i „postulat“ nisu uvek potpune zamene — često su formalniji i „tvrđi“ od obične premise.)
Antonimi (suprotna značenja)
Za ovu reč nema savršenog, jednog antonima, jer „premisa“ označava ulogu u zaključivanju. Ipak, u praksi se kao suprotnosti najčešće uzimaju:
- Zaključak – nije polazna tačka, već rezultat izvođenja.
- Posledica – ono što sledi iz nečega, a ne ono od čega se kreće.
- Izvedena tvrdnja – tvrdnja dobijena obradom, a ne postavljena na početku.
Primeri (10 rečenica)
- U raspravi je prvo proverio premisu pre nego što je prihvatio zaključak.
- Ne slažem se s tom premisom, jer mi deluje kao neproverena pretpostavka.
- Od ove premise zavisi cela logika tvog objašnjenja.
- Približi mi argument još jednom: šta tačno stoji u sporednoj premisi?
- Ako veruješ u takvu premisu, normalno je da dođeš do tog zaključka.
- On je vešto sakrio premisu u dugačkoj rečenici, pa je zvučalo ubedljivije nego što jeste.
- U tekstu su navedene dve premise, a zatim je izveden zaključak koji ih povezuje.
- Ne osporavam rezultat, već način: problem je u premisom koja je postavljena preširoko.
- U toj teoriji postoji nekoliko važnih premisa koje se retko eksplicitno kažu.
- Njegov premisni okvir je pogrešan, pa mu se i zaključivanje stalno „krivi“ na istu stranu.
Zanimljivosti
- U svakodnevnim svađama ljudi često preskaču najvažniji korak: ne izgovore polaznu pretpostavku naglas. Tada se rasprava vrti u krug, jer svako brani svoj zaključak, a niko ne dira temelj.
- Dobra vežba kritičkog mišljenja je da u svakoj tvrdnji prepoznaš „neizrečenu premisu“. Na primer: „Ovo neće uspeti“ često u sebi krije nešto poput: „Ako nešto nije brzo, onda nije vredno“ — a to je već ozbiljna pretpostavka koju možeš proveriti.
- U pisanju priča i scenarija, „premisa“ je kao kratki kompas: jedna rečenica koja drži projekat na okupu. Ako je ideja jasna, lakše se gradi radnja; ako je maglovita, priča se rasipa.
- U formalnoj logici, čak i kad su premise tačne, zaključak može ispasti pogrešan — ako je veza između tvrdnji loše postavljena. Zato se uči i tačnost (istine) i ispravnost (forma zaključivanja).
Zaključak
Premisa je polazna tvrdnja — temelj na kome stoji argument, objašnjenje ili čitava ideja. Ko želi da misli precizno, ne hvata se odmah za zaključak, nego proverava od čega se krenulo: da li je pretpostavka jasna, opravdana i pravilno povezana s onim što sledi. Kada naučiš da prepoznaješ polazne postavke, rasprave postaju mirnije, argumenti uredniji, a razmišljanje znatno oštrije.
Komentariši