Značenje reči: Kontemplacija

Kontemplacija: Poreklo, značenje, upotreba i primeri

Šta znači reč: kontemplacija?

Kontemplacija označava duboko, usredsređeno razmišljanje ili promišljanje, najčešće u tišini i bez spoljašnjih ometanja. To nije obična misaona radnja, već stanje unutrašnje sabranosti u kojem osoba posmatra neku pojavu, ideju, osećanje ili čak sopstvenu svest – ne radi donošenja zaključka, već radi postizanja dubljeg uvida ili duhovnog mira.

Možemo razlikovati nekoliko glavnih oblika kontemplacije:

  1. Filozofska kontemplacija – misaono posmatranje sveta, istine, postojanja, bez nužne potrebe za praktičnim rešenjima.
  2. Religijska kontemplacija – tiha molitva ili duhovno promišljanje prisutno u mnogim religijama, naročito u hrišćanskom misticizmu, budizmu i hinduizmu.
  3. Estetska kontemplacija – posmatranje umetničkog dela (slike, muzike, poezije) s ciljem da se doživi njegova unutrašnja lepota.
  4. Psihološka ili meditativna kontemplacija – samoposmatranje, introspekcija, put ka dubljem razumevanju sopstvenog uma i osećanja.

U svakodnevnom govoru, kontemplacija se koristi i da označi trenutke kada se neko “isključi” iz sveta i utonu u misli, ne odgovarajući na podražaje iz spoljašnje sredine.

Poreklo reči: kontemplacija

Reč kontemplacija potiče od latinske reči contemplatio, što znači “posmatranje”, “razmatranje” ili “promišljanje”. Latinski glagol contemplari sastoji se od prefiksa con- (zajedno, sa) i osnove templum, koja izvorno označava “posvećeni prostor” za posmatranje neba u religijskom kontekstu.

U antičkom Rimu, templum je bio prostor koji su auguri (sveštenici) koristili da “gledaju znakove bogova”, pa je contemplari doslovno značilo “gledati iz posvećenog prostora” – posmatrati pažljivo i sveto.

Tokom srednjeg veka, reč poprima dublje duhovno značenje, naročito u hrišćanskoj monaškoj tradiciji, gde označava stanje tihe molitve i sjedinjenja sa božanskim. U filozofiji je, naročito kod Platona i Aristotela, kontemplacija predstavljala najviši oblik ljudske aktivnosti – misaonu delatnost koja je sama sebi cilj.

Upotreba reči: kontemplacija

Reč se koristi u različitim kontekstima, ali uvek implicira tišinu, dubinu i odsustvo spoljne akcije. Evo najčešćih načina upotrebe:

  1. U duhovnom kontekstu: “Učenik se povlači u tišinu radi kontemplacije nad svetim tekstovima.”
  2. U filozofskim i intelektualnim razgovorima: “Filozofska kontemplacija vodi ka boljem razumevanju univerzuma.”
  3. U svakodnevnom govoru: “Sedeo je na klupi u parku, u stanju potpune kontemplacije.”
  4. U umetnosti i estetici: “Posmatranje ovog remek-dela zahteva kontemplaciju, a ne samo pogled.”

U književnosti i esejistici, ova reč se često koristi da označi misaoni, refleksivni ton naracije.

Sinonimi i antonimi

Sinonimi:

  • razmišljanje
  • promišljanje
  • razmatranje
  • meditacija (u širem značenju)
  • posmatranje (u unutrašnjem smislu)
  • duhovna sabranost

Iako su ovi pojmovi bliski, kontemplacija se razlikuje od puke mentalne aktivnosti – ona uključuje i emocionalnu i duhovnu komponentu.

Antonimi:

  • distrakcija (rastrzanost pažnje)
  • površnost
  • užurbanost
  • haotičnost
  • impulsivnost

Suprotnost kontemplaciji nije samo odsustvo misli, već pre svega površno ili brzopletno reagovanje bez dubljeg promišljanja.

Primeri

  1. Njegova kontemplacija o smislu života trajala je satima, dok je sedeo u tišini biblioteke.
  2. Tokom šetnje prirodom, utonula je u kontemplaciju i zaboravila na svet oko sebe.
  3. Redovnici svakog jutra praktikuju tišinu i kontemplaciju u kapeli.
  4. Pesnik je opisao more kao predmet večne kontemplacije.
  5. Njena kontemplacijska narav odvela ju je u svet umetnosti i filozofije.
  6. U tom trenutku, sve je stalo – ostao je sam sa sobom i svojom kontemplacijom.
  7. Kontemplativni trenuci često dolaze nenajavljeno, poput tihe senke.
  8. Nije mu bilo do razgovora, jer je bio u dubokoj kontemplaciji o donetim odlukama.
  9. Umesto da odgovori odmah, uzeo je vreme za kontempliranje ponuđenog rešenja.
  10. Njegova prirodna sklonost ka kontemplaciji činila ga je mudrim i smirenim čovekom.

Zanimljivosti

  • U hrišćanskoj tradiciji kontemplacija se smatra višim stepenom molitve, iznad verbalne ili misaone molitve. Sveti Toma Akvinski i mistici poput Tereze Avilske o njoj su pisali kao o božanskom daru.
  • U zen budizmu kontemplacija je povezana sa praksom zena (zazen) – sedenje u tišini radi buđenja unutrašnje svesti.
  • Albert Ajnštajn je smatrao da su svi njegovi naučni uvidi rezultat dubokih stanja tihe kontemplacije, a ne samo eksperimentalnog rada.
  • U savremenoj psihologiji, kontemplacija je bliska pojmu mindfulness, mada se razlikuje po svojoj dubini i tišini.

Zaključak

Kontemplacija je više od misaone aktivnosti – ona je unutrašnje stanje mira, sabranosti i dublje povezanosti sa sobom i svetom. U eri brzine i digitalne buke, ona postaje dragocen alat za duhovni i mentalni balans. Bilo da se javlja u tišini prirode, molitvi, filozofskom promišljanju ili posmatranju umetnosti, kontemplacija nas vraća nama samima i pomaže da svet sagledamo iznutra – dublje, sporije i iskrenije.